Na temelju člana IV. 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i
Hercegovine, na sjednici Zastupničkog doma, održanoj 27. jula 2004, i na sjednici Doma
naroda, održanoj 9. septembra 2004, usvojila je
ZAKON O HRANI
I – OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Cilj i opseg
1. Ovim se zakonom urenuje osnova za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i interesa
potrošača vezano uz hranu, uzimajući u obzir osobito raznolikost opskrbe hranom uključujući
tradicionalne proizvode, uz osiguranje efikasnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Utvrđuju se
jedinstvena načela i mjerodavnosti, pretpostavke ostvarivanja snažnije znanstvene osnove,
učinkovita organizacijska struktura i postupci koji će biti u osnovi odlučivanja u pitanjima
zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane i stočne hrane.
2. Za pitanja iz stava 1. ovaj zakon iznosi opšta načela o hrani i hrani za životinje, te
osobito zdravstvene ispravnosti i kvalitetu hrane i stočne hrane, na razini Bosne i Hercegovine.
3. Njime se utvrđuju postupci za pitanja koja izravno ili neizravno utječu na zdravstvenu
ispravnost i kvalitet hrane i stočne hrane.
4. Ovim se zakonom propisuje osnivanje Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Agencija).
5. Ovaj se zakon primijenjuje na sve faze proizvodnje, prerade, obradbe i distribucije hrane i
stočne hrane.
6. Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na primarnu proizvodnju za privatnu kućnu upotrebu
niti na kućnu pripremu, rukovanje ili skladištenje hrane za privatno kućno konzumiranje.
Član 2.
Definicija hrane
1. U smislu ovog zakona, hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili
nepreranen, a namijenjen je konzumiranju od strane ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi
konzumirati.
2. Pojam hrane uključuje i piće, žvakaću gumu, prehrambene aditive i bilo koju drugu tvar koja
se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili obrade.
3. Pojam hrane uključuje i vodu, i to:
a) vodu koja služi za javnu opskrbu stanovništva kao voda za piće,
b) vodu koja se upotrebljava i/ili ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili
obrade,
c) vodu pakiranu u originalno pakiranje kao stolna voda, mineralna voda i izvorska voda.
4. Pojam hrane ne uključuje:
a) hranu za životinje koje ne proizvode hranu ili se ne upotrebljavaju za proizvodnju hrane
b) žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje u promet radi konzumiranja od strane
ljudi,
c) biljke prije žetve, berbe ili pobiranja plodova,
d) lijekove i medicinske proizvode definirane posebnim propisom,
e) kozmetiku definiranu posebnim propisom,
f) duhan i duhanske proizvode definirane posebnim propisom,
g) narkotike ili psihotropne tvari unutar značenja iz Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda
o narkoticima, 1961. i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima, 197., te
h) rezidue i kontaminante, kao i prirodne sastojke biljnog i životinjskog porijekla koji štetno
djeluju na zdravlje ljudi.
Član 3.
Značenje pojedinih izraza
Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
1. Propisi o hrani su ovaj Zakon, provedbeni propisi doneseni na temelju ovoga zakona te
drugi posebni propisi (zakoni i podzakonski propisi) koji se odnose na hranu, osobito na higijenu,
zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane, a obuhvataju sve faze proizvodnje, prerade, obrade i
distribucije hrane, kao i hrane za životinje koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za
proizvodnju hrane,
2. Poslovanje s hranom je poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog ostvarivanja
dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu
proizvodnje, prerade, obrade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane,
3. Subjekt u poslovanju s hranom je fizička ili pravna osoba, registrirana za obavljanje
određenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom, odgovorna da osigura nesmetanu
provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
4. Hrana za životinje je svaka tvar ili proizvod, uključujući i dodatke hrani za životinje,
prerađen, djelomično preranen ili nepreranen, a namijenjen je hranidbi životinja, koje proizvode
hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane,
5. Poslovanje s hranom za životinje je poslovni postupak, bez obzira na to je li poduzet zbog
ostvarivanja dobiti ili ne, javni ili privatni, u sklopu kojeg se izvršavaju poslovi proizvodnje,
prerade, obrada, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane za životinje, uključujući i
proizvodnju, preradu ili skladištenje hrane za životinje namijenjene ishrani životinja na vlastitom
gospodarstvu,
6. Subjekt u poslovanju s hranom za životinje je fizička ili pravna osoba, registrirana za
obavljanje odrđenih djelatnosti vezanih uz poslovanje s hranom za životinje, odgovorna da
osigura nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravlja,
7. Mjerodavni organi u smislu ovog zakona su tijela koja upravljaju rizikom, a to su:
Agencija, Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, Uprava Bosne i Hercegovine za zaštitu
zdravlja bilja i mjerodavni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Brčko Distrikt),
8. Maloprodaja je rad s i/ili prerada hrane i skladištenje hrane na prodajnom mjestu ili
isporuka krajnjem potrošaču, a uključuje distributivne terminale, djelatnosti pripreme i
posluživanja hrane, kantine, institucijsko ugostiteljstvo, restorane i druge slične djelatnosti
posluživanja hrane, prodavaonice, distributivne centre u supermarketima i veleprodajna mjesta,
9. Stavljanje na tržište je držanje hrane ili hrane za životinje u svrhu prodaje, uključujući i
ponudu za prodaju, te prodaju ili bilo koji drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili
nije, distribuciju i druge oblike prijenosa, i to na području Bosne i Hercegovine,
10. Rizik je vjerojatnost i težina štetnog djelovanja opasnosti na zdravlje ljudi,
11. Analiza rizika je proces koji se sastoji od tri menusobno povezane komponente: procjene
rizika, upravljanja rizikom i obavještavanja o riziku,
12. Procjena rizika je znanstveno utemeljen proces koji se sastoji od četiri faze: identifikacije
opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika,
13. Upravljanje rizikom je proces kojim se usporenuju različite mogućnosti postupanja
mjerodavnih tijela u vezi s rizikom, u saradnji sa zainteresiranim sudionicima, uzimajući u obzir
procjenu rizika i druge relevantne činjenice, a ako je potrebno i proces odabiranja odgovarajućih
preventivnih i kontrolnih mjera,
14. Obavještavanje o riziku je interaktivna razmjena informacija i mišljenja tijekom cijeloga
procesa analize rizika, a u vezi s opasnostima i rizicima, s rizikom povezanim činjenicama i
predodžbama o riziku, između procjenitelja rizika, mjerodavnih tijela, potrošača, proizvonača
hrane i hrane za životinje, akademske zajednice i drugih zainteresiranih strana, uključujući
objašnjenje nalaza pri procjeni rizika, te osnove za donošenje odluka pri upravljanju rizikom,
15. Opasnost je biološki, kemijski, radiološki ili fizički čimbenik u hrani i hrani za životinje ili
stanje hrane i hrane za životinje, s mogućnošću da štetno djeluje na zdravlje ljudi,
16. Sljedivost (mogućnost praćenja) je mogućnost ulaženja u trag hrani, hrani za životinje,
životinji koja proizvodi hranu, odnosno služi za proizvodnju hrane, sirovini ili tvari koja je
namijenjena ugranivanju ili se očekuje da će biti ugranena u hranu ili hranu za životinje, kroz sve
faze proizvodnje, prerade i distribucije,
17. Faza proizvodnje, prerade, obrade i distribucije je bilo koja faza, uključujući uvoz i
primarnu proizvodnju, preradu, obradu, skladištenje, prijevoz, prodaju ili opskrbu krajnjeg
potrošača hranom, i gdje je to u vezi, uvoz, proizvodnju, izradu, obradbu, skladištenje, prijevoz,
distribuciju, prodaju hrane za životinje te opskrbu hranom za životinje,
18. Primarna proizvodnja je proizvodnja i uzgoj primarnih poljoprivrednih proizvoda u
biljnogojstvu, stočarstvu i ribarstvu, uključujući žetvu i pobiranje plodova, mužu i uzgoj životinja
prije klanja, lov i ribolov, te sakupljanje samoniklih plodova i biljaka,
19. Potrošač je krajnji konzument prehrambenih proizvoda koji neće koristiti prehrambeni
proizvod kao dio bilo kakvog posla ili djelatnosti vezane uz prehrambeni proizvodi,
20. Službena kontrola je nadzor nad higijenom, zdravstvenom ispravnošću i kvalitetom hrane
i hrane za životinje radi utvrđivanja usklađenosti s odredbama propisa o hrani,
21. Granični inspektori, u smislu odredbia ovog zakona su granični inspektori nadležnih
organa,
22. Zdravstvena ispravnost hrane podrazumijeva sigurnost da hrana neće prouzročiti štetne
uticaje na zdravlje ljudi ako je pripremljena i konzumirana u skladu sa njenoj namjeni,
23. Higijena hrane podrazumijeva mjere i uvjete potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje
prikladnosti hrane za ljudsku konzumaciju u skladu sa njenoj namjeni,
24. Sigurna hrana je ona hrana koja ne može štetno utjecati na zdravlje ljudi i koja je
prikladna za ljudsku upotrebu,
25. Zdravstvena ispravnost hrane za životinje podrazumijeva neškodljivost hrane za
životinje za zdravlje životinja te posredno za zdravlje ljudi, koji konzumiraju proizvode dobivene
od tih životinja, a s obzirom na prisutnost odrđenih bioloških, kemijskih, radioloških ili fizičkih
tvari u hrani za životinje.
26. Kontaminant (ili štetna tvar) je biološka, kemijska, radiološka ili fizička tvar štetna za
zdravlje ljudi, koja nije namjerno dodana hrani, a prisutnost koje je u hrani posljedica postupaka
tijekom proizvodnje (uključujući postupke izvršene tijekom uzgoja usijeva i životinja te primjene
veterinarskih lijekova), prerade, pripreme, tretiranja, pakiranja, transporta ili skladištenja te
hrane, ili posljedica zagađenja okoliša.
27. Rezidua (zaostala tvar) je ostatak bioloških ili kemijskih tvari koje se dopušteno koriste u
određenim količinama i u određenim razdobljima primarne proizvodnje hrane, kao i ostatak
njihovih metabolita te produkata njihove razgradnje;rezidue ne podrazumijevaju prehrambene
aditive.
28. Prehrambeni aditiv je svaka tvar koja se uobičajeno ne konzumira, niti je tipičan sastojak
hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaje se namjenski radi tehnoloških i senzorskih
svojstava hrane u tehnološkom postupku proizvodnje, tijekom pripreme, obradbe, prerade,
oblikovanja, pakiranja, transporta i čuvanja,
29. Dodatak hrani za životinje je svaka tvar koja, kad je ugranena u hranu za životinje, može
utjecati na svojstva hrane za životinje ili na uzgoj životinja koje proizvode hranu ili se
upotrebljavaju za proizvodnju hrane namijenjene ljudskoj konzumaciji,
30. Kvalitete hrane su sveukupna svojstva hrane koja pridonose njezinoj sposobnosti da
zadovolji potrebe krajnjeg potrošača,
31. Deklariranje je stavljanje pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka, naziva
marke, slikovnih prikaza ili simbola koji se odnose na hranu ili hranu za životinje, a stavljaju se
na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu ili na mjesto vidljivo potrošaču za nepakiranu hranu,
32. Predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom su posuđe, pribor, oprema, uređaji i
ambalaža koji se koriste u poslovanju s hranom,
33. Nova hrana su hrana i sastojci hrane koji se do sada nisu znatnije rabili za prehranu ljudi u
Bosni i Hercegovini,
34. Genetski modificirani organizam(u daljnjem tekstu: GMO) je organizam, osim
ljudskog bića, kojemu je nasljedni materijal namjerno izmijenjen na način koji se ne može postići
prirodno razmnožavanjem i/ili prirodnom rekombinacijom.
II – OPŠTA NAČELA
1. Načela analize rizika
Član 4.
Opšti ciljevi
1. Propisi o hrani imaju jedan ili više opštih ciljeva visokog stupnja zaštite života i zdravlja ljudi
i zaštite interesa potrošača, uključujući čestito postupanje u trgovini hranom, uzimajući u obzir,
prema potrebi, zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja, te zdravlja bilja i okoliša.
2. Ako postoje međunarodni standardi ili je neminovno njihovo usvajanje, oni će se uzeti u
obzir pri izradi ili prilagodbi propisa o hrani, osim ako su ti standardi ili njihovi dijelovi
neučinkoviti ili neprikladni za ispunjavanje legitimnih ciljeva propisa o hrani ili postoji
znanstveno opravdanje za njihovu neprimjenu.
Član 5.
Procjena rizika
1. Da bi se postigao glavni cilj, odnosno visoka razina zaštite života i zdravlja ljudi, mjere koje
se primjenjuju u skladu sa propisima o hrani temelje se na procjeni rizika, osim kada to nije
primjereno okolnostima ili naravi same mjere.
2. Procjena rizika temelji se na dostupnim znanstvenim dokazima i obavlja se na neovisan,
objektivan i transparentan način.
3. Procjenu rizika obavlja Agencija, u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta.
Član 6.
Obavještavanje o riziku
Obavještavanje o riziku obavlja Agencija da bi:
a) mjerodavna tijela,
b) subjekti u poslovanju s hranom i subjekti u poslovanju s hranom za životinje,
c) potrošači,
d) druge mjerodavne institucije i zainteresirane strane,
dobili pravovremenu, pouzdanu, objektivnu i razumljivu informaciju o opasnostima, odnosno
riziku povezanom s hranom, odnosno hranom za životinje.
Član 7.
Upravljanje rizikom
1. Upravljanje rizikom osigurava da preventivne i kontrolne mjere, poduzete radi smanjenja,
uklanjanja ili izbjegavanja rizika za zdravlje ljudi pri konzumiranju hrane, budu utemeljene na
rezultatima procjene rizika te da budu učinkovite, nepristrane i primjerene.
2. Upravljanje rizikom obavljaju mjerodavni organi.
2. Načelo predostrožnosti
Član 8.
Načelo predostrožnosti
1. U posebnim okolnostima kad je, nakon procjene dostupnih informacija, identificirana
mogućnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi, da bi se razjasnile znanstvene nedoumice,
mjerodavni organi mogu poduzeti privremene mjere upravljanja rizikom prijeko potrebne za
osiguranje najviše moguće razine zaštite zdravlja ljudi do pribavljanja daljnjih znanstveno
utemeljenih informacija potrebnih za sveobuhvatnu procjenu rizika.
2. Mjere poduzete na temelju stava 1. ovoga člana moraju biti primjerene i ne ograničavati
trgovinu više nego što je potrebno da bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja ljudi, vodeći
pritom računa o njihovoj tehničkoj i ekonomskoj izvedivosti te utvrđenom činjeničnom stanju.
3. Poduzete se mjere moraju ponovno razmotriti u primjerenom roku, ovisno o naravi
identificiranog rizika za život i zdravlje ljudi, te o tipu znanstveno utemeljenih informacija
potrebnih za razjašnjavanje znanstvenih nedoumica, kao i za provedbu sveobuhvatne procjene
rizika.
3. Načelo transparentnosti
Član 9.
Otvorenost u radu
Agencija neposredno ili putem ovlaštenih predstavnika potrošača ili drugih zainteresiranih
skupina, tijekom pripremanja, vrednovanja i revizije mjera za upravljanje rizikom mora provoditi
otvorene i transparentne javne konzultacije, osim kada to hitnost ne dopušta.
Član 10.
Izvještavanje javnosti
Ako postoji osnovana sumnja da bi hrana ili stočna hrana mogli predstavljati rizik za zdravlje
ljudi ili životinja Agencija će poduzeti korake da obavijeste javnost o opasnostima za zdravlje;
pri tome treba identificirati hranu ili stočnu hranu u najvećoj mogućoj mjeri, navodeći vrstu hrane
ili stočne hrane, rizik koji predstavlja, te mjere koje se poduzimaju ili će se poduzeti za
sprječavanje, smanjenje ili uklanjanje rizika.
4. Zaštita interesa potrošača
Član 11.
Zaštita interesa potrošača
Propisi o hrani usmjereni su zaštiti interesa potrošača i osiguravaju osnovu temeljem kojih će
potrošači biti informirani prije izbora prehrambeni proizvodi koju će konzumirati. Cilj propisa o
prehrambenim proizvodima je sprečavanje:
a) nečestitih ili obmanjujućih postupaka,
b) patvorenje prehrambenih proizvoda, i
c) svih drugih postupaka koji mogu dovesti potrošača u zabludu.
III – ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST HRANE
Član 12.
Opšte odredbe
1. Zdravstveno je ispravna hrana koja ne može prouzročiti štetne uticaje na zdravlje ljudi, ako
je proizvedena, pripremljena i konzumirana u skladu sa njenoj namjeni.
2. Nije dopušteno stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane.
3. Hrana je zdravstveno neispravna ako je:
a) štetna za zdravlje ljudi,
b) neprikladna za ljudsku konzumaciju.
Član 13.
Zdravstvena neispravnost
1. Pri odlučivanju je li neka hrana zdravstveno neispravna, uzimaju se u obzir:
a) uvjeti u svakoj fazi proizvodnje, prerade, obradbe i distribucije hrane te uvjeti čuvanja i
držanja do prodaje krajnjem potrošaču, kao i uvjeti za pripremanje i konzumiranje u skladu sa
njenoj namjeni,
b) informacije koje su dane krajnjem potrošaču, uključujući podatke na deklaraciji i informacije
koje su opštenito dostupne krajnjem potrošaču u vezi s izbjegavanjem specifičnih štetnih
djelovanja na zdravlje ljudi neke odrenene hrane ili kategorije hrane.
2. Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi, uzimaju se u obzir:
a) mogući neposredni ili posredni, kratkoročni ili dugoročni štetni učinci te hrane na zdravlje
osobe koja je konzumira te učinci na buduće generacije,
b) moguće kumulativno toksično djelovanje,
c) posebna zdravstvena osjetljivost specifične kategorije potrošača na hranu namijenjenu toj
kategoriji potrošača.
3. Pri odlučivanju je li neka hrana neprikladna za ljudsku konzumaciju, treba uzeti u obzir je li
ta hrana neprihvatljiva za upotrebu kojoj je namijenjena zbog njezine kontaminacije, vanjskim
uzročnikom ili na neki drugi način, zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.
4. Kada je hrana, za koju je utvrđeno da je zdravstveno neispravna, dio jedne proizvodne
partije, serije ili pošiljke istovrsne hrane po kategoriji i opisu, drži se da je sva hrana u toj
proizvodnoj partiji, seriji ili pošiljci zdravstveno neispravna, osim ako se nakon obavljene
laboratorijske analize i/ili superanalize utvrdi suprotno.
Član 14.
Hrana štetna i neprikladna za zdravlje ljudi
1. Štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana ako:
a) sadrži mikroorganizme ili tkivne parazite opasne za zdravlje ljudi, bakterijske toksine,
mikotoksine, histamin i njemu slične tvari ili i druge mikroorganizme ili tkivne parazite iznad
dopuštenih količina,
b) sadrži prirodne toksine ili druge prirodne toksične tvari iznad dopuštenih količina,
c) sadrži ostatke pesticida, veterinarskih lijekova, metale i metaloide te druge tvari štetne za
zdravlje ljudi iznad dopuštenih količina,
d) sadrži prehrambene aditive koji se ne smiju rabiti u odrenenoj vrsti hrane ili ako je sadržaj
prehrambenih aditiva prisutnih u hrani iznad dopuštenih količina,
e) sadrži radionuklide iznad propisane granice ili ako je ozračena iznad dopuštene granice,
f) ambalaža sadrži mikroorganizme ili druge tvari koje mogu utjecati na povećanje sadržaja
tvari štetnih za zdravlje ljudi u hrani,
g) ako potiče od uginulih životinja ili od životinja kojih klaonička obradba iz bilo kojeg
razloga nije dopuštena.
2. Neprikladnom za ljudsku konzumaciju smatra se hrana ako:
a) su senzorska svojstva hrane zbog fizikalnih, kemijskih, mikrobioloških ili drugih procesa
izmijenjena toliko da hrana nije prikladna za prehranu ljudi,
b) sadrži tvari ili sirovine koje nisu toksikološki evaluirane, provjerene i sigurne za ljudsku
upotrebu,
c) sadrži mehanička onečišćenja i primjese koje mogu biti štetne za zdravlje ljudi,
d) je ambalaža neprikladna ili oštećena tako da su moguće mikrobiološke i kemijske promjene
hrane u granicama većim od dopuštenih.
Član 15.
Ograničenje i povlačenje hrane na tržištu
1. Agencija, u saradnji s mjerodavnim organima, donosi mjere ograničenja stavljanja hrane na
tržište i zahtjev za povlačenje hrane s tržišta, ako postoje razlozi za sumnju da je hrana
zdravstveno neispravna.
2. O poduzetim mjerama iz stava 1. Agencija je dužna odmah izvijestiti Ministarstvo vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Vijeće ministara Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara).
Član 16.
Provedbeni propisi iz domena higijene i zdravstvena ispravnost
Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji sa mjerodavnim organima, donosi provedbene
propise o primjeni bilo kojeg postupka u proizvodnji, preradi, obradbi i distribuciji, a koji može
utjecati na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje.
IV – KVALITETA HRANE
Član 17.
Uvjeti za stavljanje na tržište
1. Subjektima u poslovanju s hranom dopušteno je da proizvode, stavljaju na tržište hranu
propisanog kvaliteta, kao i hranu za koju nisu propisani zahtjevi kvaliteta, ako hrana odgovara
odredbama o zdravstvenoj ispravnosti i navodima na deklaraciji.
2. Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji s mjerodavnim organima entiteta i Brčko
Distrikta, donosi provedbene propise kojima se urenuje kvaliteta hrane, radi:
a) zaštite interesa potrošača,
b) omogućavanja potrošačima da izvrše izbor u vezi s hranom koju konzumiraju,
c) zaštita interesa proizvonača.
3. Provedbenim propisima iz stava 2. ovoga člana utvrđuju se zahtjevi koji se odnose na:
a) obveze subjekata u poslovanju s hranom vezano za kvalitetu,
b) klasifikaciju, kategorizaciju i naziv hrane,
c) senzorska svojstva i sastav hrane,
d) vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih tvari koji se koriste u proizvodnji i preradi hrane,
e) tehnološke postupke koji se primjenjuju u proizvodnji i preradi hrane,
f) metode uzimanja uzoraka i analitičke metode radi kontrole kvaliteta hrane,
g) dodatne ili specifične podatke koji bi trebali biti navedeni na deklaraciji hrane, a od interesa
su za potrošača.
Član 18.
Hrana neodgovarajuće kvalitete
Hranom neodgovarajuće kvalitete smatra se:
a) hrana koja ne zadovoljava propisane standarde kvalitete,
b) nepotpuno, neodgovarajuće ili nepropisno deklarirana hrana,
c) neovlaštena upotreba tuneg robnog žiga, imena firme i oznake.
Član 19.
Ograničenje i povlačenje nekvalitetne hrane na tržištu
Agencija, u saradnji s mjerodavnim organima, donosi mjere ograničenja stavljanja hrane na
tržište i zahtjev za povlačenje hrane s tržišta, ako postoje razlozi za sumnju da je hrana
neodgovarajuće kvalitete.
V – UVOZ I IZVOZ HRANE
Član 20.
Uvoz
Hrana koja se uvozi u Bosnu i Hercegovinu mora biti u skladu s relevantnim odredbama propisa
o hrani ili uvjetima koje Bosna i Hercegovina priznaje barem kao ekvivalentne istima ili, ako
postoji poseban sporazum između Bosne i Hercegovine i zemlje izvoza, s odredbama tog
sporazuma.
Član 21.
Izvoz
1. Hrana izvezena iz Bosne i Hercegovine, radi stavljanja na tržište u drugoj zemlji, mora
udovoljavati odredbama propisa o hrani.
2. Hrana izvezena iz Bosne i Hercegovine, radi stavljanja na tržište u drugoj zemlji, mora
udovoljavati uvjetima utvrđenim zakonima koji su na snazi u zemlji uvoznici.
Član 22.
Nadzor zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane pri uvozu
1. Uvoznik hrane mora graničnom inspektoru podnijeti zahtjev za pregled pošiljke hrane koju
uvozi radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti i kvaliteta.
2. Mjerodavnosti graničnih inspektora u pogledu mjerodavnosti prema pojedinim vrstama hrane
i hrane za životinje utvrđuje Vijeće ministara na prijedlog Agencije, u saradnji s mjerodavnim
organima.
3. Pregled pošiljke radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti i kvaliteta hrane obavlja se na
graničnim prijelazima ili u mjestu carinjenja robe.
4. Mjerodavni granični inspektor, radi provjere zdravstvene ispravnosti i kvalitete hrane koja se
uvozi, ima pravo uzimati uzorke i dati ih na ispitivanje u ovlaštene laboratorije.
Član 23.
Međunarodna svjedodžba (certifikat)
1. Pri uvozu hrane za koju je, u skladu sa propisima o hrani obvezatna međunarodna svjedodžba
(certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti i kvaliteti, pošiljke mora pratiti propisana međunarodna
svjedodžba (certifikat) o zdravstvenoj ispravnosti i kvaliteti.
2. Međunarodna svjedodžba (certifikat) i drugi dokumenti moraju biti i na jednom od službenih
jezika i pisama koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini.
VI – UPISNIK I ODOBRAVANJE OBJEKATA
Član 24.
Objekti
1. Objekti koji se koriste u primarnoj proizvodnji, proizvodnji, preradi, obradbi i skladištenju
hrane moraju biti upisani u Registru Agencije.
2. Agencija, u saradnji s mjerodavnim organima entiteta i Brčko Distrikta, donosi propis o
sadržaju, obliku i načinu vođenja upisa.
3. Agencija, u saradnji s mjerodavnim organima entiteta i Brčko Distrikta, donijet će
provedbene propise kojim će se utvrditi vrsta objekata za koje je potrebno provest postupak
odobravanja te rok u kojemu će subjekti koji već posluju s hranom u objektima koji podliježu
postupku odobravanja udovoljiti uvjetima propisanim posebnim propisima.
VII – OBVEZE SUBJEKATA U POSLOVANJU S HRANOM
Član 25.
Opšta odgovornost za higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane
1. Subjekti koji obavljaju djelatnosti vezane uz hranu u svim fazama proizvodnje, prerade,
obradbe i distribucije dužni su osigurati da hrana zadovoljava odredbe propisa o hrani relevantnih
za njihove djelatnosti i nadzirati poštivanje propisa.
2. Za svaku štetu oštećenja zdravlja ljudi zbog konzumacije zdravstveno neispravne hrane
odgovaraju subjekti u poslovanju s hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, obradbe,
distribucije i prodaje.
Član 26.
Opšti i specifični uvjeti higijene hrane
1. Subjekti u poslovanju s hranom na razini primarne proizvodnje moraju osigurati sistemno
provođenje opštih ili specifičnih uvjeta higijene hrane koje utvrđuje Agencija, u saradnji s
mjerodavnim organima.
2. Subjekti za proizvodnju, preradu, obradbu skladištenje i prijevoz hrane moraju osigurati
sistemnu provedbu opštih ili specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuje provedbenim propisima
Agencije, u saradnji s mjerodavnim organima entiteta i Brčko Distrikta.
3. Subjekti koji posluju s hranom u maloprodaji moraju udovoljavati opštim minimalnotehničkim
uvjetima koje propisuje Agencija, u saradnji s mjerodavnim organima entiteta i Brčko
Distrikta.
4. Subjekti koji hranu na maloprodajnom mjestu pripremaju, obrađuju ili preranuju te
rashlađuju i/ili skladište tu hranu, moraju osigurati sistemnu provedbu specifičnih uvjeta higijene
koje utvrđuje provedbenim propisima Agencije, u saradnji s mjerodavnim organima entiteta i
Brčko Distrikta.
5. Subjekti koji posluju s hranom u ugostiteljskoj djelatnosti moraju osigurati sistemnu
provedbu opštih i/ili specifičnih uvjeta higijene koje utvrđuje provedbenim propisom Agencija, u
saradnji s mjerodavnim organima entiteta i Brčko Distrikta.
Član 27.
Odgovornost u vezi s hranom koja ne udovoljava propisanim zahtjevima
1. Ako subjekt u poslovanju s hranom zna ili opravdano sumnja da hrana koju je uvezao,
proizveo, preradio, stavio na tržište ili distribuirao, ne udovoljava zahtjevima zdravstvene
ispravnosti, dužan je odmah spriječiti stavljanje hrane na tržište, odnosno u slučajevima kada
proizvod nije više pod njegovom neposrednom kontrolom o tome odmah obavijestiti mjerodavne
organe.
2. Ako je hrana već stigla do potrošača, subjekt u poslovanju s hranom mora učinkovito i tačno
obavijestiti potrošače o razlozima za njezino povlačenje, i ako je potrebno, od potrošača tražiti
povrat hrane kojom su već opskrbljeni, kada ostale mjere nisu dovoljne za postizanje visoke
razine zaštite zdravlja.
3. Subjekt u poslovanju s hranom u maloprodaji ili distribucijskoj djelatnosti, koja nema
izravnog uticaja na ambalažu, deklariranje, zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane, unutar
granica svoje djelatnosti mora započeti postupak povlačenja s tržišta hrane koja ne udovoljava
zahtjevima o zdravstvenoj ispravnosti kad o tome dobije obavijest, odnosno rješenje kojim se
nalaže poduzimanje mjera.
4. Subjekt u poslovanju s hranom mora suranivati i ne smije sprečavati drugu osobu da surađuje
s mjerodavnim organima u mjerama poduzetim radi smanjivanja rizika koji potiče od hrane
kojom oni opskrbljuju ili su opskrbljivali tržište.
5. Subjekt u poslovanju s hranom mora mjerodavnim organima dati informacije prijeko
potrebne za sljedivost hrane.
Član 28.
Zahtjevi koji se odnose na mogućnost sljedivosti hrane
1. Mogućnost sljedivosti mora biti uspostavljena u svim fazama proizvodnje, prerade,obrade i
distribucije hrane, sirovina biljnog i životinjskog porijekla, životinja koje proizvode hranu ili
služe za proizvodnju hrane, kao i sljedivosti bilo koje druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili
se može očekivati da će biti ugrađena u hranu.
2. Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti sistem evidencija, odnosno baze
podataka i osigurati postupke koji će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati
svaku pravnu i fizičku osobu koja ih je opskrbljivala hranom, životinjama koje proizvode hranu
ili služe za proizvodnju hrane ili bilo kojim drugim tvarima koje su namijenjene proizvodnji ili se
može očekivati da će biti upotrijebljene u proizvodnji hrane.
3. Subjekti u poslovanju s hranom dužni su uspostaviti baze podataka i osigurati postupke koji
će im omogućiti da u svakom trenutku mogu identificirati druge subjekte u poslovanju s hranom
kojima su isporučivali hranu.
4. Subjekti u poslovanju s hranom dužni su podatke iz st. 2. i 3. ovoga člana čuvati tri godine
te ih na zahtjev u svakom trenutku učiniti dostupnim mjerodavnim tijelima.
5. Hrana koja je stavljena na tržište ili je vjerojatno da će biti stavljena na tržište mora biti
deklarirana ili na drugi način identificirana putem odgovarajuće propisane dokumentacije ili
drugih informacija, da bi se osigurala mogućnost sljedivosti.
6. Detaljne uvjete koji se odnose na zahtjeve sljedivosti iz ovog člana propisuje Vijeće
ministara na prijedlog Agencije, u saradnji s mjerodavnim organima entiteta i Brčko Distrikta.
Član 29.
Zahtjevi koji se odnose na sistem samokontrole
1. Subjekt u poslovanju s hranom, osim na razini primarne proizvodnje, dužan je uspostaviti i
provoditi redovite kontrole higijenskih i zdravstveno-tehničkih uvjeta proizvodnje u svakom
objektu pod njegovom kontrolom, provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog
u skladu sa načelima sistema analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka.
2. Subjekt u poslovanju s hranom na razini primarne proizvodnje dužan je uspostaviti i
provoditi redovite kontrole higijenskih i zdravstveno-tehničkih uvjeta proizvodnje u svakom
objektu pod njegovom kontrolom provedbom preventivnog postupka samokontrole, razvijenog
u skladu sa dobroj proizvođačkoj praksi.
3. Hrana koja se stavlja na tržište mora posjedovati odgovarajući dokumenat o zdravstvenoj
ispravnosti i kvaliteti.
4. Uvjete za provedbu sistema samokontrole u objektima iz st. 1. 2. i 3. ovoga člana utvrđuju
provedbenim propisima Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji s mjerodavnim
organima u skladu sa mjerodavnostima utvrđenim u članu 26. st. 2. i 4. ovoga zakona.
5. Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji s mjerodavnim organima može u
provedbenim propisima iz stava 4. utvrditi izuzeća od odredbi iz stava 1. ovoga člana za
određene subjekte koji posluju s hranom, a posebice za male subjekte, određene kategorije
subjekata u maloprodaji te u proizvodnji tradicionalnih proizvoda, uz uvjet da je osigurana
primjerena razina higijene provedbom postupka samokontrole, razvijenog u skladu sa dobroj
proizvođačkoj praksi.
VIII – NOVA HRANA
Član 30.
Vrste nove hrane
1. U novu hranu ubrajaju se sljedeće vrste hrane:
a) hrana i sastojci hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od njih (u
daljnjem tekstu: GMO),
b) hrana i sastojci hrane, osim prehrambenih aditiva (aroma i enzima), koji su proizvedeni od
GMO, ali ne sadrže GMO,
c) hrana ili sastojci hrane s novom ili namjerno modificiranom primarnom molekularnom
strukturom,
d) hrana i sastojci hrane koji se sastoje od mikroorganizama, gljivica ili algi ili su izolirani iz
njih,
e) hrana ili sastojci hrane koji se sastoje od biljaka ili životinja, mineralnih ili sintetskih tvari ili
su izlučeni iz njih, osim hrane i sastojaka hrane koji su dobiveni tradicionalnim načinima
razmnožavanja ili za koje je odavno poznato da se sigurno mogu konzumirati,
f) hrana i sastojci hrane na kojoj je bio primijenjen proizvodni postupak koji se sada ne koristi,
a u slučajevima kada on uzrokuje znatne promjene u sastavu ili strukturi hrane ili sastojaka hrane,
koje utječu na njihovu prehrambenu vrijednost, metabolizam, ili razinu nepoželjnih tvari.
2. Kategorije nove hrane navedene u stavku 1. ovoga člana ne smiju:
a) biti opasnosne za zdravlje krajnjeg potrošača,
b) stvarati zabludu kod krajnjeg potrošača,
c) razlikovati se toliko od hrane ili sastojaka hrane koju bi po svojoj namjeni trebali zamijeniti
da bi njihova potrošnja bila za krajnjeg potrošača u prehrambenom smislu nepovoljna.
2. Na kategorije nove hrane iz stava 1., a) i b) primjenjuju se odredbe ovoga zakona i posebnih
propisa.
Član 31.
Stavljanje na tržište nove hrane
1. Za stavljanje nove hrane prvi put na tržište Bosne i Hercergovine podnositelj zahtjeva mora
pribaviti dopuštenje u skladu sa odredbama ovoga zakona i posebnog propisa.
2. Dopuštenje iz stava 1. ovoga člana izdaje Agencija, na temelju prethodne saglasnosti
mjerodavnih organa.
3. Dopuštenje za stavljanje na tržište hrane i sastojaka hrane koja sadrži ili se sastoji od GMO,
te hrane i sastojaka hrane koja je proizvedena od GMO, ali ih ne sadrži,izdaje Agencija na
temelju prethodne saglasnosti mjerodavnih organa.
4. Uvjete i postupak za izdavanje dopuštenja iz stava 1. ovoga člana propisuje Vijeće
ministara na prijedlog Agencije, uz prethodnu saglasnost nadležnih organa.
Član 32.
Upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište nove hrane
1. Agencija vodi upisnik o izdanim dopuštenjima za stavljanje na tržište nove hrane.
2. Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stava 1. propisuje Agencije, u saradnji s
mjerodavnim organima.
Član 33.
Zabrana stavljanja na tržište nove hrane
1. Ako postoje znanstvene nedoumice glede štetnog djelovanja nove hrane na zdravlje ljudi,
posebice hrane i sastojaka hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se sastoje od
njih, Agencija, u saradnji s mjerodavnim organima, može privremeno zabraniti njezino stavljanje
na tržište radi sprečavanja ili umanjivanja mogućih negativnih uticaja na zdravlje ljudi.
2. Agencija će, uz prethodnu saglasnost mjerodavnih organa, trajno zabraniti stavljanje na
tržište nove hrane, posebice hrane i sastojaka hrane koji sadrže genetski modificirane organizme
ili se sastoje od njih, ako se na temelju znanstvene procjene rizika utvrdi njezina štetnost za
zdravlje ljudi.
3. Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, u saradnji s mjerodavnim organima, može zabraniti
privremeno ili trajno uvoz nove hrane koja sadrži genetski modificirane organizme u slučaju
nedostatka znanstvenih informacija i znanja o mogućim razmjerima negativnih posljedica na
život i zdravlje ljudi.
Član 34.
Neškodljivo uklanjanje nove hrane
Nova hrana, posebice hrana i sastojci hrane koji sadrže genetski modificirane organizme ili se
sastoje od njih, a za koju se utvrdi da ne udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti propisane
ovim zakonom, mora se neškodljivo ukloniti u skladu sa posebnom propisu.
IX – SLUŽBENA KONTROLA ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI, HIGIJENSKE
ISPRAVNOSTI I KVALITETE HRANE
Član 35.
Službena kontrola zdravstvene ispravnosti, higijenske ispravnosti i kvalitete hrane
1. Službena kontrola zdravstvene ispravnosti, higijenske ispravnosti i kvalitete hrane uključuje
jednu ili više od sljedećih aktivnosti:
a) inspekcijski nadzor,
b) pregled deklaracija, dokumetnacije i službenih evidencija,
c) uzorkovanje i analizu,
d) pregled evidencija iz člana 28. ovoga zakona,
e) pregled provedbe i učinkovitosti sistema samokontrole objekta na temelju provjere
evidencija i dokumentacije navedenih u članu 29. ovoga zakona.
2. Način provedbe službene kontrole, opšta načela i sadržaj iz stava 1. propisuje Vijeće
ministara, na prijedlog mjerodavnih organa.
Član 36.
Inspekcijski nadzor
1. Inspekcijski nadzor u svrhu službene kontrole zdravstvene ispravnosti,higijene i kvalitete
hrane provode nadležni inspekcijski organi.
2. Inspekcijski nadzor provodi se i na temelju posebnih propisa ako nisu u opreci s odredbama
ovoga zakona.
Član 37.
Uzimanje uzoraka za laboratorijsku analizu
1. Radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti i kvalitete hrane mogu se za potrebe
laboratorijskih analiza uzeti uzorci sirovina, sastojka, tehnoloških pomagala i drugih tvari koje se
koriste za pripremu i proizvodnju hrane, poluproizvoda, gotove hrane, predmeta koji dolaze u
neposredan dodir s hranom, kao i sredstava za čišćenje i održavanje koja se koriste u poslovanju s
hranom.
2. Subjekti u poslovanju s hranom dužni su za potrebe uzimanja uzoraka staviti besplatno na
raspolaganje potrebne količine hrane, predmeta i sredstava iz stava 1.
X – OVLAŠTENI ISPITNI LABORATORIJI I REFERENTNI LABORATORIJI
Član 38.
Ovlašteni ispitni laboratoriji
1. Laboratorijske analize uzoraka iz čl. 22. i 37. ovoga zakona, uzetih radi službene kontrole
hrane, provode laboratoriji ovlašteni od Vijeća ministara.
2. Uzorke uzima i dostavlja ovlaštenom ispitnom laboratoriju mjerodavni inspektor.
3. Troškove obavljenih analiza hrane proizvedene u Bosni i Hercegovini snosi mjerodavno
tijelo, a ako hrana ne udovoljava zahtjevima propisanim na temelju ovoga zakona i/ili na
deklaraciji navedenim podacima, troškove snosi subjekt u poslovanju s hranom koji hranu
proizvodi i/ili stavlja na tržište.
4. Popis ispitnih laboratorija u kojem se navodi vrsta laboratorija i analize za koje su ovlašteni
objavljuje se u “Službenom glasniku BiH” i službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta.
Član 39.
Ispitni laboratoriji
1. Ovlašteni ispitni laboratoriji iz člana 38. stava 1. ovoga zakona mogu biti ovlašteni za
obavljanje:
a) osnovnih analiza,
b) specijaliziranih analiza,
c) specijaliziranih analiza s mogućnošću izdavanja međunarodnih certifikata.
2. Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje analiza iz stava 1. moraju ispunjavati uvjete
utvrđene provedbenim propisima koje na temelju ovoga zakona, donosi Vijeće ministara, na
prijedlog Agencije, u saradnji s mjerodavnim organima.
3. Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje analiza moraju ispunjavati uvjete utvrđene dobrom
laboratorijskom praksom i dokazati kompetentnost.
4. Ispitni laboratoriji ovlašteni za obavljanje specijaliziranih analiza i izdavanje međunarodnih
certifikata moraju ispunjavati uvjete utvrđene odgovarajućim normama i biti akreditirani od
nezavisne institucije.
5. Vijeće ministara može utvrđivati i posebne uvjete koje moraju zadovoljavati ispitni
laboratoriji iz stava 1. b) i c).
6. Postupak ocjenjivanja i ovlašćivanja ispitnih laboratorija iz stava 1. urenuje Vijeće
ministara, na prijedlog Agencije,uz prethodno mišljenje Instituta za akreditiranje Bosne i
Hercegovine.
7. Akreditacija, ocjenjivanje i ovlašćivanje ispitnih laboratorija može se odnositi na pojedine
analize ili skupine analiza te za pojedine vrste hrane.
8. Ovlašteni ispitni laboratoriji dužni su sudjelovati u odgovarajućim programima provjere
stručnosti.
Član 40.
Referentni laboratoriji
1. Za svaku analizu koja se provodi radi službene kontrole zdravstvene ispravnosti ili kvalitete
hrane Vijeće ministara na prijedlog Agencije ovlašćuje referentni laboratorij za pojedine vrste
analiza. Jedan laboratorij može biti referentan za više analiza.
2. Referentni laboratoriji moraju ispunjavati uvjete utvrđene odgovarajućim normama i biti
akreditirani od nezavisne institucije.
3. Referentni laboratoriji iz stava 1.:
a) savjetuju Agenciju i mjerodavne organe, ovisno o mjerodavnosti pri ovlašćivanju laboratorija
koji su osposobljeni za obavljanje analiza radi službene kontrole,
b) koordiniraju i pružaju potporu, uključujući obučavanje i druge usluge, aktivnostima
laboratorija u vezi s tehničkim standardima i metodologijama analiza koje obavljaju,
c) organiziraju usporedne testove standardiziranih uzoraka i sudjeluju u njima, na nacionalnoj i
međunarodnoj razini, radi praćenja stručnosti ispitnih laboratorija,
d) osiguravaju da laboratoriji primjenjuju unutarnji sistem osiguranja kvalitete rada (što
uključuje vrednovanje metode, vođenje evidencija, skladištenje reagensa, sigurnost i rutinsko
kalibriranje opreme).
4. Troškove financiranja referentnih laboratorija za obavljanje poslova navedenih u stavku 3.
snose mjerodavni organi.
5. Popis referentnih laboratorija u kojem se navode analize za koje su ovlašteni kao referentni
laboratoriji objavljuje se u “Službenom glasniku BiH” i službenim listovima entiteta i Brčko
Distrikta.
XI – UPRAVLJANJE KRIZOM I HITNIM SLUČAJEVIMA
Član 41.
Hitne mjere za osiguravanje zdravstvene ispravnosti hrane
a) Kad mjerodavni organ iz člana 15. ovoga zakona utvrdi da je hrana ozbiljan rizik za
zdravlje ljudi ili okoliš, te da taj rizik ne može na zadovoljavajući način biti uklonjen, može
ovisno o težini situacije, narediti jednu ili više mjera iz st. 3. i 4. ovoga člana.
b) Agencija može narediti mjere iz st. 3. i 4. ovoga člana bez saglasnosti mjerodavnog organa,
ako hitnost slučaja ne dopušta drukčije.
c) Ako je hrana domaćeg porijekla, mjere iz stava 1. ovoga člana mogu biti:
a) privremena zabrana stavljanja na tržište ili upokoriste hrane,
b) određivanje posebnih uvjeta za navedenu hranu,
c) određivanje mjera neškodljivog uklanjanja navedene hrane,
d) druge odgovarajuće privremene mjere.
d) Ako je hrana podrijetlom iz uvoza, mjere iz stava 1. mogu biti:
a) privremena zabrana uvoza hrane iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje provoza,
b) određivanje posebnih mjera za navedenu hranu iz zemlje ili dijela zemlje izvoznice ili zemlje
provoza,
c) određivanje mjera neškodljivog uklanjanja navedene hrane,
d) druge odgovarajuće privremene mjere.
Član 42.
Opšti plan upravljanja krizom
1. Agencija u saradnji s mjerodavnim organima, mora izraditi opšti plan za upravljanje krizom
na području zdravstvene ispravnosti hrane.
2. Plan iz stava 1. koji donosi Vijeće ministara utvrđuje vrste rizika koji potiču od hrane i
mogu neposredno ili posredno biti opasnost za ljudsko zdravlje, a koji vjerojatno neće biti
uklonjeni ili smanjeni na prihvatljivu razinu primjenom postojećih odredbi ovoga zakona, ili
kojima se neće moći upravljati na odgovarajući način primjenom odredbi iz VIII poglavlja
ovoga zakona.
3. Planom iz stava 1. utvrđuju se i praktični postupci prijeko potrebni za upravljanje krizom,
uključujući organizaciju krizne jedinice u mjerodavnim organima, njezino popunjavanje
osobljem uz primjenu načela transparentnosti i utvrđivanje strategije komuniciranja između
Agencije, mjerodavnih organa, drugih mjerodavnih tijela državne uprave i ustanova, potrošača, te
subjekata u poslovanju s hranom.
XII – HRANA ZA ŽIVOTINJE
Član 43.
Zahtjevi koji se odnose na zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane za životinje
1. Na tržište nije dopušteno stavljati zdravstveno neispravnu hranu za životinje.
2. Hrana za životinje smatra se zdravstveno neispravnom za upotrebu ako štetno djeluje na
zdravlje životinja koje proizvode hranu ili se koriste za proizvodnju hrane, te hranu dobivenu od tih
životinja čini zdravstveno neispravnom za ljudsku konzumaciju.
3. Kada je hrana za životinje, koja ne zadovoljava zahtjeve zdravstvene ispravnosti i kvalitete
dio jedne proizvodne serije ili pošiljke istovrsne hrane za životinje, pretpostavlja se da je sva
hrana za životinje u toj proizvodnoj seriji ili pošiljci također neispravna, osim ako se nakon
obavljene laboratorijske analize i superanalize utvrdi suprotno.
Član 44.
Stočna hrana neprikladna za upotrebu
1. Kada postoje razlozi za sumnju da je hrana za životinje zdravstveno neispravna i ne
zadovoljava uvjete kvalitete, Agencija u saradnji s mjerodavnim organima poduzet će mjere
ograničenja stavljanja hrane za životinje na tržište, odnosno njezino povlačenje s tržišta.
2. Agencija u saradnji s mjerodavnim organima donosi provedbene propise kojim će utvrditi:
a) zahtjeve koji se odnose na zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane za životinje,
b) higijenske uvjete i postupanja u poslovanju s hranom za životinje,
c) uvođenje sistema samokontrole te njihovu primjenu od subjekata u poslovanju s hranom za
životinje radi osiguranja zdravstvene ispravnosti i kvalitete hrane za životinje koju stavljaju na
tržište,
d) propisati uvjete glede stručnih djelatnika, prostorija i opreme koje moraju ispunjavati
laboratoriji za obavljanje analiza i superanaliza hrane za životinje,
e) propisati zabranu ili ograničenje upokoriste odrđenih sirovina u proizvodnji hrane za životinje
koje potiču iz specifičnih izvora, bilo po vrsti životinje, mjestu porijekla, svojoj prirodi,
naknadnoj obradbi ili drugim karakteristikama,
f) propisati i druge uvjete u vezi s hranom za životinje, za koje se utvrdi da su prijeko potrebni
da bi se osiguralo da hrana za životinje udovoljava zahtjevima zdravstvene ispravnosti i
kvalitete.
Član 45.
Uvoz i izvoz hrane za životinje
Na uvoz i izvoz hrane za životinje u Bosnu i Hercegovinu primjenjuju se odredbe čl. 20. do 23.
ovoga zakona.
Član 46.
Upis u upisnik objekata
Na upis u registar (registraciju i/ili odobravanje) objekata u kojima se proizvodi i skladišti hrana
za životinje primjenjuju se odredbe propisa o veterinarstvu.
Član 47.
Obveze i odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom za životinje
Obveze i odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom za životinje u vezi s:
a) higijenom, zdravstvenom ispravnošću i kvalitetom hrane za životinje,
b) postupanjem ako hrana za životinje ne udovoljava propisanim zahtjevima,
c) uvođenjem sistema samokontrole u objektima koji se koriste u poslovanju s hranom za
životinje,
d) uvođenjem sistema koji će omogućiti sljedivost hrane za životinje,
sukladne su obvezama i odgovornostima subjekata u poslovanju s hranom propisanim u
Poglavlju VI ovoga zakona.
Član 48.
Stavljanje na tržište hrane za životinje koja se sastoji ili sadrži GMO
Odredbe Poglavlja VII ovoga zakona u potpunosti se primjenjuju na stavljanje na tržište hrane za
životinje koja se sastoji ili sadrži GMO.
Član 49.
Službena kontrola hrane za životinje
Na službenu kontrolu hrane za životinje primjenjuju se odredbe sadržane u Poglavlju VIII ovoga
zakona.
Član 50.
Ovlašteni ispitni i referentni laboratoriji
Odredbe Poglavlja IX ovoga zakona primjenjuju se u potpunosti na ovlaštene ispitne i referentne
laboratorije za hranu za životinje.
Član 51.
Upravljanje krizom i hitnim slučajevima
Na hitne mjere za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane za životinje i izradu opšteg plana za
upravljanja krizom na području zdravstvene ispravnosti hrane za životinje primjenuju se odredbe
čl. 41. i 42. ovoga zakona.
XIII – AGENCIJA ZA SIGURNOST HRANE
Član 52.
Opšte odredbe
1. U cilju osiguranja sigurnosti hrane i hrane za životinje, vršenja znanstvenih i stručnotehničkih
poslova iz ovoga zakona i primjene međunarodnih konvencija i međunarodnih
sporazuma iz područja sigurnosti hrane i hrane za životinje obvezujućih za Bosnu i Hercegovinu,
osniva se Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine.
2. Vijeće ministara posebnim aktom osniva Agenciju, u skladu sa ovom zakonu, na prijedlog
Ministarstva.
3. Agencija ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim ovim Zakonom i
statutom Agencije.
4. Statut Agencije donosi Upravno vijeće uz saglasnost Vijeća ministara.
5. Sredstva za rad Agencije osiguravaju se u državnom proračunu Bosne i Hercegovine.
6. Agencija ostvaruje i prihode od drugih aktivnosti koje organizira i provodi unutar vlastite
djelatnosti.
Član 53.
Djelatnost Agencije
1. Agencija je obvezna pružati znanstvene savjete, te znanstvenu i tehničku potporu
zakonodavstvu i politici Bosne i Hercegovine u svim područjima koja imaju izravan ili neizravan
uticaj na sigurnost hrane i hrane za životinje. Ona daje neovisne podatke o svim pitanjima u
okviru tih područja i prenosi podatke o rizicima.
2. Agencija predstavlja kontaktnu točku za aktivnosti u komisiji Codex Alimentarius.
3. Agencija je dužna doprinositi visokoj razini zaštite života i zdravlja ljudi te, u tom smislu,
voditi računa o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i okoliša, na teritoriju Bosne i
Hercegovine.
4. Agencija je dužna prikupljati i analizirati podatke kako bi se omogućilo karakteriziranje i
praćenje rizika koji imaju izravan ili neizravan uticaj na sigurnost hrane i hrane za životinje.
5. Zadaci Agencije obuhvataju i pružanje:
a) znanstvenih savjeta, te znanstvene i tehničke potpore vezano uz ljudsku prehranu u vezi sa
zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, kao i pomoći u komunikaciji vezano uz pitanja prehrane u
okviru programa zdravstvene zaštite u Bosne i Hercegovine,
b) znanstvenih mišljenja o drugim pitanjima vezanima uz zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje
bilja,
c) znanstvenih mišljenja o proizvodima, uključujući hranu i hranu za životinje vezano uz
genetski modificirane organizme.
6. Agencija je dužna pružati znanstvena mišljenja koja će služiti kao znanstvena osnova za
izradu i usvajanje mjera Vijeća ministara, a koja su u okviru djelatnosti Agencije.
7. Agencija je dužna obavljati svoje zadatke u uvjetima koji će joj omogućiti da bude referentna
tačka zahvaljujući svojoj neovisnosti, znanstvenoj i tehničkoj kvaliteti mišljenja koje daje i
informacija koje prosljeđuje, transparentnosti svojih procedura i metoda rada i pažnji koju
posvećuje provedbi povjerenih joj zadataka.
8. Agencija je dužna djelovati u uskoj saradnji s mjerodavnim organima, koji su obvezni unutar
svojih mjerodavnosti, osigurati ispunjenje zadataka Agencije.
9. Agencija i mjerodavni organi suranuju u promicanju efektivne povezanosti između funkcija
procjene rizika, upravljanja rizikom i objave rizika.
Član 54.
Zadaće Agencije
1. Zadaće Agencije su sljedeće:
a) pruža mjerodavnim organima najbolja znanstvena mišljenja u svim predmetima utvrđenim
zakonodavstvom i o svim pitanjima u okviru svojih djelatnosti,
b) promiče i koordinira razvoj jedinstvenih metodologija ocjenjivanja rizika u područjima u
okviru svoje djelatnosti,
c) inicira, priprema i organizira izradu provedbenih propisa iz ovoga zakona,
d) pruža znanstvenu i tehničku potporu mjerodavnim organima u područjima u okviru svoje
dijelatnosti i, kad se to od nje zatraži, u tumačenju i razmatranju mišljenja ocjene rizika,
e) stavlja na raspolaganje znanstvene studije u okviru svojih djelatnosti,
f) tražiti, prikupljati, uspoređivati, analizirati i sumira znanstvene i tehničke podatke u
područjima u okviru svoje djelatnosti,
g) poduzima mjere kojima se utvrđuju i karakteriziraju rizike koji se pojavljuju u područjima u
okviru svoje djelatnosti,
h) uspostavlja sistem mreža organizacija koje djeluju u područjima u okviru njezine djelatnosti i
odgovora za njihovo djelovanje,
i) pruža znanstvenu i tehničku pomoć u postupcima upravljanja kriznim stanjima koje provode
mjerodavni organi vezano uz sigurnost hrane i hrane za životinje,
j) osigurava da javna tijela i zainteresirane strane žurno dobiju pouzdane, objektivne i opsežne
podatke u područjima u okviru djelatnosti Agencije,
k) izražava samostalno vlastite zaključke i usmjerenja u pitanjima u okviru svoje mjerodavnosti.
2. Agencija obavlja i druge poslove utvrđene ovim zakonom i drugim propisima.
Član 55.
Tijela Agencije
Tijela Agencije su:
a) Upravni odbor,
b) direktor,
c) Savjetodavno vijeće,
d) Znanstveno vijeće i znanstveni odbori.
Član 56.
1. Agencijom upravlja direktor u saradnji sa zamjenikom direktora, sekretarom u skladu sa zakonu,
Pravilnikom o unutarnjem ustroju Agencije i drugim opštim aktima u skladu sa Zakonu.
2. Direktor Agencije sudjeluje u radu Upravnog odbora Agencije bez prava glasa.
3. Direktor Agencije donosi opšta akta Agencije u skladu sa Zakonu.
Član 57.
1. Direktora i zamjenika direktora Agencije imenuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na
prijedlog predsjedatelja Vijeća ministara u skladu sa Zakonu o državnoj službi u institucijama
Bosne i Hercegovine.
2. Direktora i zamjenika direktora imenuje Vijeće ministara na razdoblje od četiri godine, s tim
da na istu funkciju mogu biti imenovani još jedan mandat.
3. Sekretar Agencije bira se u skladu sa Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i
Hercegovine.
Član 58.
1. Direktor, zamjenik direktora i sekretar ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda Bosne i
Hercegovine.
2. Direktor i zamjenik direktora Agencije za svoj rad odgovaraju Vijeću ministara.
Član 59.
Sastav i mandat Upravnog odbora
1. Upravni odbor Agencije ima 15 članova koje imenuje Vijeće ministara na zajednički
prijedlog mjerodavnih organa.
2. Upravni odbor Agencije čine predstavnici:
a) Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine,
b) Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine,
c) Uprave za zaštitu bilja Bosne i Hercegovine,
d) Federalnog ministarstva zdravstva,
e) Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske,
f) Federalnog ministarstva poljoprivrede,vodoprivrede i šumarstva,
g) Ministarstva poljoprivrede,vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske,
h) Federalnog ministarstva trgovine,
i) Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske,
j) Vlade Brčko Distrikta,
k) entitetskkih ministarstava nadležnih za prehrambenu industriju,
l) a ostala tri člana Upravnog odbora imenuje Vijeće ministara na osnovu posebnih propisa.
3. Mandat članova Upravnog odbora je četiri godine.
4. Predsjednika Upravnog odbora biraju članovi vijeća iz svojih redova na razdoblje od tri
godine.
Član 60.
Zadaće i način rada Upravnog odbora
1. Upravni odbor Agencije:
a) odobrava, odnosno usvaja interne propise Agencije i njezinih sastavnih dijelova,
b) predlaže propise za područje hrane i hrane za životinje,
c) usvaja financijske propise Agencije,
d) osigurava da Agencija obavlja svoje funkcije i izvršava zadatke koji su joj dodijeljeni
u skladu sa zakonu,
e) osigurava da radni programi Agencije budu sukladni propisima i politici prioriteta Vijeća
ministara na području sigurnosti hrane,
f) u što kraćem roku, čini dostupnim javnosti dnevne radove, zapisnike i druge dokumente sa
sastanaka Upravnog odbora, uključujući i interne propise Agencije, proceduralne propise
Upravnog odbora i financijske propise Agencije,
g) usvaja Program aktivnosti najdulje za razdoblje od četiri godine,
h) usvaja prije 31. siječnja svake godine Program rada Agencije za razdoblje do 31. januara
iduće godine,
i) prije 30. marta svake godine usvaja Opšte IZVJEŠTAJ o radu Agencije u prethodnoj godini.
2. Upravni odbor Agencije donosi odluke većinom glasova svojih članova.
3. Upravni odbor Agencije sastaje se na poziv predsjednika ili direktora ili na zajednički
zahtjev tri svoja člana.
Član 61.
Savjetodavno vijeće
1. Savjetodavno vijeće ima 15 članova i čine ga predstavnici instituta i zavoda za javno
zdravstvo, institucija za prehrambenu tehnologiju, veterinarskih instituta i zavoda, agronomskih
instituta, institucija mjerodavnih za zaštitu okoliša, Instituta za standarde Bosne i Hercegovine,
Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine, te članova iz reda udruga potrošača, komora i
udruga koje imaju interes na području sigurnosti hrane, odnosno hrane za životinje.
2. Članove Savjetodavnog vijeća imenuje Upravni odbor na prijedlog mjerodavnih organa
u skladu sa posebnim propisima.
3. Savjetodavno vijeće savjetuje rukovodioca u izvršavanju poslova Agencije.
4. Zadaće i način rada Savjetodavnog vijeća kojemu predsjeda direktor Agencije utvrđuju se
Statutom i drugim opštim aktima Agencije.
Član 62.
Znanstveno vijeće i znanstveni odbori
1. Agencija ima Znanstveno vijeće i znanstvene odbore, kao stručna tijela za utvrđivanje
znanstvenih mišljenja u okviru djelokruga Agencije.
2. Djelokrug i broj članova Znanstvenog vijeća, te djelokrug, broj znanstvenih odbora s brojem
članova, kao i postupak i način rada utvrđuje se Statutom i drugim opštim aktima Agencije,
u skladu sa međunarodnim propisima i pravilima.
Član 63.
Znanstvena mišljenja
1. Znanstveno vijeće daje znanstvena mišljenja:
a) na zahtjev Upravnog odbora, u vezi s bilo kojim predmetom unutar njegove mjerodavnosti,
te u svim slučajevima za koje državno zakonodavstvo predviđa da se konzultira Znanstveno
vijeće,
b) na vlastitu inicijativu, o predmetima u okviru svoje mjerodavnosti.
2. Zahtjevi navedeni u stavku 1. a) moraju biti popraćeni svim potrebnim informacijama koje
objašnjavaju o kojem znanstvenom pitanju se radi.
3. Znanstveno vijeće daje znanstveno mišljenje u roku koji je naveden u zahtjevu za dobijanje
mišljenja, osim ako objektivne okolnosti to onemogućavaju.
4. Ako je više različitih zahtjeva predano u vezi s istim pitanjem, ili ako zahtjev nije u skladu sa
stavku 2. ako je nejasan, ili ako je Znanstveno vijeće već dalo mišljenje o nekom odrenenom
pitanju te je zaključilo da nema novih informacija koje bi trebalo razmatrati, ono može ili odbiti
zahtjev ili predložiti da ga se izmijeni i dopuni u dogovoru s rukovoditeljem. Odbijanje mora biti
obrazloženo Upravnom odboru.
Član 64.
Naknade i troškovi
Članovima Upravnog odbora, Savjetodavnog vijeća, Znanstvenog vijeća i znanstvenih odbora
Agencije pripada naknada za rad i naknada troškova u vezi s radom, a visinu naknada utvrđuje
Vijeće ministara.
XIV – DRŽAVNI SLUŽBENICI I UPOSLENICI AGENCIJE
Član 65.
1. Poslove osnovnih djelatnosti koje su ovim zakonom stavljeni u mjerodavnost Agencije
obavljaju državni službenici, koji se postavljaju na radna mjesta utvrđena Zakonom o državnoj
službi u institucijama Bosne i Hercegovine.
2. Kategorija u okviru radnih mjesta koje obavljaju državni službenici utvrđuje se Pravilnikom
o unutarnjem ustroju Agencije.
3. Pomoćno-tehničke poslove u Agenciji obavljaju uposlenici u skladu sa važećim propisima.
Član 66.
1. Rad Agencije je dostupan javnosti.
2. Javnost rada Agencije može se osigurati ili isključiti samo u slučajevima utvrđenim u
legislativi BiH. Agencija ima pravo pristupa informacijama u skladu sa Zakonu o pristupu
informacijama u Bosni i Hercegovini.
3. Agencija je dužna čuvati potpuno povjerljivost komercijalnih informacija koje su joj dane u
smislu da ih može dalje plasirati samo uz odobrenje davaoca komercijalnih usluga.
XV – UNUTARNJI USTROJ – PROGRAM RADA I IZVJEŠTAJ
Član 67.
1. Unutarnji ustroj Agencije utvrđuje se Pravilnikom o unutarnjem ustroju koji donosi direktor
Agencije, uz saglasnost Vijeća ministara.
2. Pravilnikom o unutarnjem ustroju Agencije utvrđuju se:
a) organizacijske jedinice i njihova mjerodavnost,
b) način upravljanja,
c) programiranje i izvršavanje poslova,
d) ovlasti i odgovornosti državnih službenika u obavljanju poslova,
e) ukupan broj državnih službenika u obavljanju poslova,
f) naziv i raspored poslova po organizacijskim jedinicama, s opisom poslova za svakog
državnog službenika i uposlenika ili skupinu državnih službenika i uposlenika s potrebnim
uvjetima u pogledu stručne spreme i drugih uvjeta za rad na odrđenim poslovima,
g) broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uvjeti za njihov prijem.
Član 68.
1. Direktor Agencije dužan je za svaku godinu donijeti Program rada i podnijeti izvještaj o
radu.
2. Program rada i izvještaj o radu podnosi Vijeću ministara.
XVI – KAZNENE ODREDBE
Član 69.
1. Novčanom kaznom od 25.000 KM do 100.000 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba
ako:
a) stavlja na tržište novu hranu protivno članu 31. stavku 1. ovoga zakona,
b) stavlja na tržište hranu zdravstveno neispravnu iz člana 12. stavak 2. ovoga zakona,
c) pušta na tržište hranu neodgovarajuće kakvoće iz člana 18. ovoga zakona,
d) stavlja na tržište hranu za životinje protivno članu 48. ovoga zakona.
2. Za prekršaje iz stava 1. ovoga člana kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi
novčanom kaznom od 1.250 KM do 2.500 KM.
3. Za prekršaje iz stava 1. ovoga člana kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 1.250
KM do 2.500 KM.
Član 70.
1. Novčanom kaznom od 12.500 KM do 25.000 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
a) uvozi hranu protivno članu 20. stavak 1. ovoga zakona,
b) obavlja djelatnost u neregistriranom objektu protivno članu 22. stavak 1. ovoga zakona,
c) obavlja radnje protivno članu 27. ovoga zakona,
d) obavlja radnje protivno članu 29. ovoga zakona,
e) stavlja na tržište hranu za životinje protivno članu 43. stavak 1. ovoga zakona.
2. Za prekršaje iz stava 1. ovoga člana kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi
novčanom kaznom od 1.250 KM do 2.500 KM.
3. Za prekršaje iz stava 1. ovoga člana kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 1.250
KM do 2.500 KM.
Član 71.
1. Novčanom kaznom od 7.500 KM do 17.500 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
a) obavlja radnje protivno članu 25. stavak 1. ovoga zakona,
b) obavlja radnje protivno članu 28. ovoga zakona.
2. Za prekršaje iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi
novčanom kaznom od 1.250 KM do 2.500 KM.
3. Za prekršaje iz stava 1. ovoga člana kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 1.250
KM do 2.500 KM.
XVII – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 72.
Ostali propisi
Vijeće ministara na prijedlog Agencije donijet će:
a) propise o novoj hrani,
b) propise o označavanju i reklamiranju hrane,
c) propise o oznaci tradicionalnog ugleda hrane,
d) propiseo oznaci izvornosti i oznaci zemljopisnog porijekla hrane kao i druge potrebne
propise iz ovog područja oblasti.
Član 73.
Rok za donošenje provedbenih propisa
1. Mjerodavni organi dužni su u roku od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona
donijeti provedbene propise iz ovog zakona, izuzev propisa iz člana 22. stavak 2. koji je
potrebno donijeti u roku 12 mjeseci.
2. Do donošenja propisa iz stava 1, primjenjivat će se važeći propisi, ako nisu u opreci s
odredbama ovoga zakona.
3. Mjerodavni organi mogu donijeti i druge propise, osim propisa predviđenih ovim zakonom,
ukoliko su potrebni za primjenu Zakona.
Član 74.
Upravni odbor i v.d. direktor
1. Vijeće ministara imenovat će članove Upravnog odbora Agencije, te privremenog direktora
Agencije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona.
2. Obvezuje se Upravni odbor Agencije da donese statut u roku od četiri mjeseca i druge opšte
akte u roku od šest mjeseci od dana imenovanja.
3. Obvezuje se privremeni direktor Agencije da obavi pripreme za početak rada Agencije te da
podnese prijavu za upis u sudski registar u roku od tri mjeseca od dana imenovanja.
Član 75.
Dopuštenja za stavljanje na tržište GMO
Dopuštenja za stavljanje na tržište nove hrane iz člana 31. ovoga zakona i hrane za životinje
koja sadrži ili se sastoji od GMO iz člana 48. ovoga zakona, neće se izdavati do donošenja
provedbenih propisa utvrđenih članom 31. stavkom 4.
Član 76.
Stupanje na snagu zakona
Ovaj zakon stupa na snagu osam dana od dana objave u “Službenom glasniku BiH”, a objavit će
se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
PS BiH broj 107/04
9. septembra 2004. godine
Sarajevo
Predsjedatelj
Zastupničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Martin Raguž, v. r.
Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Goran Milojević, v. r.